Starenje je jedna od inherentnih karakteristika geomembrane

Geomembrana, kompozitna geomembrana i drugi materijali su visoko molekularni polimeri. Ovaj materijal je karika i vrlo je fleksibilan za oksidaciju (starenje). Sklona je reakcijama razgradnje i reakcijama izmjene, što dovodi do materijalne štete. Stoga je vijek trajanja geomembrana, kompozitnih geomembrana i drugih materijala prirodno privukao pozornost inženjera.

Oksidacija uključuje toplinsku oksidaciju uzrokovanu toplinom i temperaturom te fotooksidaciju uzrokovanu ultraljubičastim zrakama na sunčevoj svjetlosti. U tom razdoblju fotooksidacija ima snažan razorni učinak. Budući da ultraljubičaste zrake imaju veliku energiju, mogu presjeći molekularne lance polimera ili izazvati reakcije fotooksidacije. Osim toga, postoje kemijska i biološka korozija, suhi i vlažni učinci, promjene smrzavanja-odmrzavanja i mehaničko trošenje. Također utječe na trajnost podataka, ali je utjecaj sunčeve svjetlosti UV najvažniji.

Polipropilen i poliamid najgori su materijali otporni na UV zrake, poliester je najbolji, polietilen i polivinil klorid su između, a omjer svijetle i tamne boje vrlo je nizak. Kako starenje napreduje od površine prema unutra, proizvod postaje sve deblji i tanji.

Starenje je jedna od inherentnih karakteristika polimernih materijala i ne može se potpuno ukloniti. Međutim, ako se usvoji korisna metoda, može doći do velikog odgode. Metoda odgode starenja može se započeti s dva aspekta: s jedne strane, antioksidans se dodaje sirovinama, ovisno o utjecaju vanjskih čimbenika poput otpora svjetlosti, kisika, topline itd. Na materijalu, poput miješanja odgovarajućih antioksidansa, stabilizatora svjetlosti, tamne čađe itd. S druge strane, projekt usvaja zaštitne mjere, kao što je skraćivanje vremena izlaganja materijala suncu što je više moguće, prekrivajući ga stijena i tlo (kao što je potrebna debljina veća od 30 cm) ili duboka voda.